Financijska kriza kojom je pogođen svijet 2008. godine bila je najveća globalna kriza poslije Drugog svjetskog rata. Nastala je uslijed duljeg razdoblja porasta cijene imovine, ubrzanog kreditnog rasta, povećane likvidnosti, malih premija za rizik, pada industrijske proizvodnje i gospodarskog rasta, te najvažnije, vođenjem loše politike i ljudskog ponašanja. Prouzročena je nejednakost u društvu, čime se nije mogao održati stabilan gospodarski rast. Iz navedenih razloga, ova kriza se nije trebala dogoditi, te se mogla izbjeći. Sve utjecajniji procesi financijske globalizacije, liberalizacije i internacionalizacije ekonomskih odnosa rezultirali su slobodnijem kretanju međunarodnog kapitala, a samim time i direktnih stranih investicija. Kako bi se izvukao maksimum iz direktnih stranih investicija, potrebno je imati sposobnost privlačenja tih investicija, koje je postalo prioritet mnogim zemljama. Upravo zbog procesa liberalizacije je to privlačenje postalo lakše, te se koriste novi načini promocije zemlje i velika se važnost pridaje mjerama poticaja s namjerom privlačenja direktnih stranih investicija. Međutim, priljev kapitala direktnih stranih investicija je oslabio i pao pod utjecaj globalne financijske krize, te su se zemlje diljem svijeta suočile s raznim problemima. Na primjeru zemalja Istočne i Srednje Europe uočiti se mogao veliki rast inflacije i pad zaposlenosti, te pad industrijske proizvodnje. Nije bilo moguće domaće financiranje zbog niskih razina štednje koje bi služilo za rekonstruiranje gospodarstva. Dosada su direktne strane investicije bile najotporniji i najstabilniji oblik priljeva inozemnog kapitala, sve do početka financijske krize. Globalna financijska kriza je imala utjecaj i na gospodarstvo Republike Hrvatske, te mjere koje su vlasti poduzele nisu bile dovoljne da se kriza izbjegne. Povećanje jamčenih depozita i rebalans proračuna nije se pokazalo učinkovitim, pa su krajem veljače 2009. godine objavili deset antirecesijskih mjera da bi se učinak globalne financijske krize barem smanjio. Uzroci financijske krize u Republici Hrvatskoj samo su djelom rezultirali globalnim poremećajima, iz razloga što su još tada strukturni preduvjeti u državi bili prisutni. Regionalna i globalna razina priljeva direktnih stranih investicija porasla je nedugo nakon financijske krize odnosno kada su države počele poduzimati drastične mjere kako bi se izvukle iz krize. Poboljšala se investicijska klima, te globalne direktne strane investicije bilježe porast od 4,9%. oblikovanje ekonomskih sustava i novog ekonomskog modela rasta i pune zaposlenosti omogućio je društveni i ekonomski razvoj, koji je bio cilj nakon prouzročenih šteta. Taj model se oblikuje kroz novi pristup i nove uloge ekonomike kao što je postkejnezijanska ekonomika.