U ovom radu obrađeni su aktualni pojmovi „zelena i digitalna tranzicija“ te što oni predstavljaju. Također su opisane reforme u različitim industrijskim sektorima i segmentima svakodnevnog života građana Republike Hrvatske. Zelenu i digitalnu tranziciju podržavaju najprije dokumenti i strategije Europske unije koji su temelj za Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine te Nacionalni plan oporavka i otpornosti od 2021. do 2026. godine. To su ključni dokumenti koji sadrže smjernice i reforme za pretvaranje Republike Hrvatske u suvremenu, konkurentnu te održivu zajednicu koja će služiti kao primjer drugim zemljama članicama EU. Razna tehnologija i digitalizacija pokrenula je četvrtu industrijsku revoluciju koju je ubrzala pandemija početkom 2020. godine, kada je čitav svijet, pa tako i Hrvatska, bio primoran pronaći nove načine funkcioniranja kako bi se očuvao ekonomski, ali i zdravstveni sustav, a to uključuje digitalizaciju i inovativnu tehnologiju. Svemu tome pridonijele su i očite ekološke katastrofe i problemi u vidu stakleničkih plinova, otpada, iskorištavanje fosilnih goriva za opskrbu energijom, sve raširenijeg siromaštva zbog klimatskih promjena koji utječu na poljoprivredu diljem svijeta i dr. Stoga je bilo nužno donijeti nove mjere kojima će se doskočiti klimatskim promjenama, ali i unaprijediti životni standard čovjeka u vidu obrazovanja, zdravstvene skrbi, zapošljavanja te dostupnosti hrane. U radu su analizirani pojmovi zelene i digitalne tranzicije, pokazatelji određenih razvojnih točaka te temeljem njih, usporedba zemalja članica EU s Hrvatskom. Cilj rada jest prikazati trenutno stanje u Republici Hrvatskoj te kako je njezin razvoj tekao kroz određena razdoblja te što se može očekivati u budućem razvoju s obzirom na prethodnu analizu te najavljene reforme u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine te Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. do 2026.