Cilj: Procijeniti unos vitamina D prehranom u studentskoj populaciji s obzirom na njihove karakteristike i navike dnevnom izlaganju sunčevom svjetlu. Metode: U istraživanju su sudjelovala 403 studenta Sveučilišta u Rijeci, u Hrvatskoj, koji su ispunili upitnik o svojim karakteristikama, navikama tjelesne aktivnosti, prehrani, upotrebi dodataka prehrani te o svakodnevnom izlaganju sunčevom svjetlu. Za procjenu kvalitete prehrane korišten je Prehrambeni upalni indeks (DII®). Rezultati: Prosječan prehrambeni unos vitamina D iznosio je 2,76 μg/dan, statistički je bio veći među muškarcima (p < 0,01), studentima fakulteta medicinskih znanosti (p < 0,01), pretilim studentima (p = 0,03), onima koji su bili visoko tjelesno aktivni (p = 0,02) i pušačima (p = 0,01). Glavni prehrambeni izvori vitamina D bili su riba (42 %, p < 0,01) te meso i mesni proizvodi (31 %). Studenti koji se učestalije dnevno izlažu suncu, bili su uglavnom muškarci, prekomjerne tjelesne mase, umjereno tjelesno aktivni, korisnici dodataka prehrani i prehrane s većim protuupalnim potencijalom, većim unosom vitamina D i njegovih glavnih prehrambenih izvora. Oni koji nikad nisu koristili proizvode za sunčanje ili su ih koristili rijetko, imali su više protuupalnu prehranu i veći unos vitamina D i njegovih glavnih prehrambenih izvora. Te podgrupe studenata također su i najmanje unosile vitamin D prehranom. Zaključci: Prosječan dnevni unos vitamina D prehranom među istraživanim studentima zadovoljio je tek petinu preporučenog dnevnog unosa vitamina D. Studenti s navikama koje mogu utjecati na smanjenu sintezu vitamina D, mogu povećati rizik od bolesti povezanih sa zdravljem kostiju, imunitetom i upalama u budućem životu. Dobiveni rezultati mogu biti vrijedni za javnozdravstvene poruke o odgovarajućem izlaganju sunčevoj svjetlosti, prehrani s većim protuupalnim potencijalom i korištenju dodataka prehrani, važnima za prevenciju nedostatka vitamina D.