Međunarodnim kretanjem kapitala označava se proces kretnje kapitala, uvoza i izvoza kapitala. Sudionici tog procesa su davaoci i korisnici samog kapitala. Tržište kapitala u samom procesu kretanja kapitala nosi vrlo važnu ulogu. Na tom se tržištu kapital nude na duže vremenske periode, a samo tržište kapitala se dijeli na primarno i sekundarno. Motivi kretanja kapitala su zaista raznovrsni, no kao osnovni i glavni motiv ističe se realizacija što boljeg profita uz ostale popratne motive. Kapital danas u svijetu ima dva glavna značenja; jedno je da predstavlja novac koji se koristi u poslovanju, a drugo je također novac, ali koji se koristi za investicije i ulaganja. Kada se govori o uvozu i izvozu kapitala, svaki proces uvoza i izvoza ima svoje pozitivne, ali i negativne strane. Nisu sve radnje vezane uz kretanje kapitala legalne i vođene zakonima, postoji i ona druga „crna“ strana kretanja kapitala. Kad se govori o negativnim stranama kretanja kapitala, mora se spomenuti pojam „pranja novca“ koji označava uvođenje nezakonitog stečenog novca u legalne novčane tokove. Cilj procesa „pranja novca“ jesu glavni problemi današnjice s kojima se društvo svakodnevno suočava: otmice, trgovina ljudima, krijumčarenje droge i sl., a novac koji se dobiva takvim putem naziva se „crni novac“. Al Capone-a, gangstera iz Chicaga, smatra se začetnikom načina „pranja novca“. Proces money launderinga ili pranja novca sastoji se od tri glavna koraka: polaganja, oplemenjivanja i faze integracije. Glavna međunarodna institucija i organizacija koja se bavi problemom „pranja novca“ jest FATF (Financial Action Task Force). Republika Hrvatska nije članica FATF-a. Isto tako, u suvremenom svijetu, sve su češće prevare preko Interneta; krađa brojeva kreditnih kartica, uplaćivanje novaca na račune koji ne postoje za robu koja također ne postoji i sl. Sve su češće i prevare sa financijskim instrumentima. Financijski instrumenti u najjednostavnijoj definiciji predstavljaju oblike vrijednosnih papira koji predstavljaju vlasništvo ili kreditni odnos s nekim poduzećem. Vrsta i oblika financijskih instrumenata ima mnogo. Do prevara sa financijskim instrumentima najčešće dolazi zbog loše poslovne prakse, krivotvorenjem ugovora, izbjegavanjem isplate štete i osguranja, naplate prije ugovorenog roka i sl. Cilj prevaranata koji se bave ovakvim prevarama jest da se partnera „dobije“ u transakciju i tako se na temelju financijskih instrumenata izvuče što više novaca. Postoji nekoliko „shema“ prevara sa financijskim instrumentima, a to su „Nigerijska shema“, „Ponzijeva shema“, „Mississipi shema“, ali i ostale koje su nazvane jednostavnim terminima kao što su „ispiranje ili wash sale“, „farbanje ili painting the shape“. Bitnu ulogu u svemu ovome spomenutom igraju i offshore financijski centri koji se definiraju kao područja u kojima se vrše financijske transakcije na ime klijenata koji svoje prebivalište imaju u nekoj drugoj zemlji, odakle i dolazi sam naziv „off shore“. Glavna karakteristika off shore financijskih cenatra jesu niske ili nulte stope poreza. Najpoznatiji offshore centri danas su Bahami, Kajmansko otočje i Marshallovi otoci. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, offshore financijski centri drže oko 50% izvangranične imovine. Isto tako, offshore centri su često na meti loših komentara jer promiču pranje novca, tržišne manipulacije i ostale ilegalne radnje. Kao posljedica offshore centara javlja se veliki jaz između bogatih i siromašnih. Kod offshore financijskih centara bitno je spomenuti same formacije offshore kompanija. Porezne oaze su „utočišta“ koja korporacijama ili pojedincima nude minimalnu poreznu obvezu u ekonomskom i politički stabilnom području. Mnoge velike korporacije današnjice poput Apple-a i Microsoft-a svoj novac čuvaju upravo u poreznim oazama. Porezne oaze se mogu podijeliti na one sa niskim porezima, na one bez poreza, sa porezima samo na lokalne primitke i na posebne porezne oaze. U top deset europskih poreznih oaza ubrajaju se Engleska, Njemačka, Jersey, Irska i mnoge druge. Iako se čini da se pojam poreznih oaza uopće ne spominje u Republici Hrvatskoj, zanimljiv je podatak da su Hrvati u posljednjih deset godina poslali čak 10 milijardi kuna upravo u porezna utočišta. Ekonomski stručnjaci su čak dali prognozu da će manje razvijene regije Republike Hrvatske biti pretvorene upravo u sama porezna utočišta. Tu se spominju gradovi kao što su Sisak i Knin. Jedina sigurna činjenica jest da metropola poput Zagreba i Rijeke nikad ne bi mogli postati porezne oaze ili porezni rajevi.