Osnovni cilj prehrane je dnevno osigurati dovoljan unos hranjivih tvari za održavanje života i unapređenje zdravlja. Održiva prehrana pri ostvarenju tog cilja vodi računa i o budućim generacijama jer štiti i poštuje biološku raznolikost ekosustava, kulturološki je prihvatljiva, ekonomski poštena i pristupačna, nutricionistički prikladna, sigurna, te optimalna u pogledu korištenja prirodnih i ljudskih resursa. Diplomski rad u teorijskom dijelu uz definiranje koncepta održive prehrane ističe specifičnosti mediteranske i ekološke prehrane kao modela prehrane koji se mogu smatrati održivim. Empirijsko istraživanje bavi se analizom održivosti potrošnje hrane u kućanstvima Republike Hrvatske, a provedeno je na temelju izračuna ukupnog ekološkog otiska koji je praćen za desetogodišnje razdoblje (2004. i 2014. godina). Istraživanje je potvrdilo postavljenu hipotezu da pojedini prehrambeni proizvodi imaju izraziti utjecaj na okoliš. Proizvodi iz samo dviju skupina (meso i mlijeko, sir i jaja) koji sudjeluju u ukupnoj potrošnji s oko 30 %, sudjeluju u ekološkom otisku u udjelu od 70 %. . Među prvih petnaest prehrambenih proizvoda s najvećim okolišnim otiskom, svi su mesni i mliječni proizvodi, a od namirnica biljnog podrijetla na ovoj su listi samo brašno i krumpir. Okolišni otisak konzumiranog voća i povrća, 10 puta je manji od okolišnog otiska mesnih i mliječnih proizvoda. Potvrđena je i pomoćna hipoteza da se prehrambene navike u Hrvatskoj mijenjaju, što je vidljivo čak i u kratkom desetogodišnjem razdoblju. Prosječna hrvatska prehrana sastoji se od premale količine voća i povrća, previše šećera i velike količine prerađenih mesnih proizvoda. Takva potrošnja ugrožava ljudsko zdravlje više no okoliš, jer je ovo istraživanje pokazalo da se okolišni otisak utrošene količine prehrambenih proizvoda u 2014. g. smanjio u odnosu na 2004. g. Iako je ovo istraživanje uzelo u obzir samo potrošnju prehrambenih proizvoda, ne i ostale dijelove lanca hrane ipak su rezultati naznačili neodrživost potrošnje hrane u Republici Hrvatskoj.