Dinamička gospodarska kretanja potaknula su mnoga pitanja kao i zanimanje istraživača u području financija, posebice u pitanjima nelikvidnosti, insolventnosti, prezaduženosti i u konačnici velikog broja poslovnih subjekata koji su u stečaju. Već dugi niz godina problematika predviđanja stečaja vrlo je aktualna u brojnim istraživačkim radovima. Pojava financijskih teškoća nerijetko vodi upravo u stečajni postupak pa su iz tog razloga razvijeni brojni modeli u svrhu predviđanja i preventivnog djelovanja po tom pitanju. Račun dobiti i gubitka, bilanca i drugi temeljni financijski izvještaji osiguravaju osnovne financijske informacije o poslovnom subjektu te se na njihovoj osnovi kreiraju prethodno spomenuti modeli. Upravo su ti modeli glavni pokazatelji financijske stabilnosti te se uz pomoć njih može utvrditi je li određeni poslovni subjekt operativno učinkovit i financijski zdrav, odnosno kako bi poslovni subjekt izbjegao mogućnost odlaska u stečaj i na vrijeme preventivno reagirao, poduzeo odgovarajuće akcije i donio adekvatne odluke. Dosadašnja istraživanja o mogućnosti predviđanja nastanka poslovnih poteškoća, odnosno stečaja iznjedrila su veći broj modela. Najpoznatiji je Altmanov Z-score model u kojem je Edward I. Altman kao temelj koristio financijske omjere. Godinu dana prije bankrota model je imao čak 95 % točnosti, a udaljavanjm od godine proglašenja stečaja taj je postotak opadao. Kako bi bio primjenjiv na poslovnim subjektima različitih sektora, Atmanov Z-score prilagođen je u nekoliko varijanti. Osim Altmanovog, postoje i brojni drugi modeli za predviđanje stečaja, stoga su u ovome radu predstavljeni i prikazani poznatiji svjetski, ali i hrvatski modeli, kao i njihovi rezultati, odnosno točnost njihova predviđanja.