Postoje različiti oblici diskriminacije, a to su: spolna, dobna, rodna, nacionalna ili etnička, profesionalna i slično. U završnom radu analizira se spolna diskriminacija, odnosno jednakost plaća za žene i muškarca na razini Europske unije. Žene su se tijekom duge povijesti uvijek borila za svoja prava, ali unatoč toj činjenici još uvijek je prisutna nejednakost u plaćanju za isti ili sličan posao u odnosu na muškarce. Vijeće Europe i Europska komisija različitim pravnim aktima nastoji smanjiti taj razmjer. Prvi pisani dokumenti i pravni akti o ravnopravnosti spolova sežu iz 1957. godine, kada je Rimskim ugovorom uvedeno načelo isplate jednake plaće za obavljanje istih poslova. Do danas je usvojen cijeli niz Direktiva i Uredbi kojima se nastoji smanjiti jaz razlike u plaćama između žena i muškaraca. U završnom radu analizirane su brojne strategije i drugi dokumenti u kojima se aktivno zalaže za ravnopravnost spolova, a isto je obuhvaćeno: Ženskom poveljom, Strategijom za ravnopravnost spolova između žena i muškaraca (Europski pakt), Strateškim djelovanjem za ravnopravnost spolova (2016.-2019.) i slično. U Republici Hrvatskoj ovo područje je regulirano ustavnim i zakonskim odredbama, odnosno Ustavom i Zakonom o ravnopravnosti spolova. Iako su koeficijenti i platni razredi u državnoj službi za obračun plaće kod žena i muškaraca u Republici Hrvatskoj regulirani Zakonom o državnim službenicima, na Europskoj razini još uvijek postoje razlike, a kao razlozi takvog stanja navodi se sektorska segregacija, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, položaj u hijerarhiji i diskriminacija.