Za kvalitetno funkcioniranje država od presudne su važnosti izvori financiranja, a jedan od izvora su porezni prihodi. Prihodima od poreza financiraju se zdravstvo, školstvo, vojska te druge javne potrebe. Oni su po svojoj prirodi prisilna davanja, koja građani (bili oni fizičke ili pravne osobe) plaćaju državi. Poreze nameću administrativne jedinice pa tako postoje državni, regionalni ili županijski te lokalni porezi. Stoga će u ovome radu biti analiziran porez na dodanu vrijednost (PDV ili eng. VAT) koji ima pojedine specifičnosti među zemljama članicama Europske unije. Razlikuje se prvenstveno po svojim stopama, ali i po drugim karakteristikama koje ga čine unikatnim ovisno o zemlji. To je porez od velikog značaja, budući da se značajan dio ekonomije zemalja članica financira upravo pomoću njega. Kako bi se neke stavke tog poreza ipak standardizirale (do određene mjere), zemlje članice Europske unije teže harmonizaciji tog poreza. Takav je postupak odvažan uzme li se obzir velika količina legislative vezane uz sam porez na dodanu vrijednost, ali i uz postupak harmonizacije. 1. siječnja 2015. godine implementiran je sustav usluga (Mini One Stop Shop) koji je omogućio obveznicima poreza (koji se bave isporukom telekomunikacijskih, elektroničkih, radijskih te uslugama televizijskog emitiranja osobama koji nisu klasificirane kao porezni obveznici PDV-a) prijavu PDV-a koji im pripada za isporuke kojima se bave kroz internetske portale u zemlji članici identifikacije u Europskoj uniji.