Cost-benefit analiza predstavlja metodu identifikacije, mjerenja i uspoređivanja potencijalnih troškova i koristi nekog investicijskog projekta. Njome se, dakle, procjenjuju ekonomske prednosti ili nedostaci investicije, odnosno koristi i troškovi koji proizlaze iz iste. Na kraju procjene ta investicija, odnosno investicijski projekt je financijski neisplativ, a ekonomski prihvatljiv. Analitički okvir cost-benefit analize odnosi se na osnovne koncepte: Oportunitetni troškovi, dugoročno stajalište, mikroekonomski aspekt te inkrementalni pristup. Cost-benefit analiza sastavljena je iz tri ključne komponente, a to su: financijska analiza, ekonomska analiza i analiza osjetljivosti i rizika. Postoje različiti izvori financiranja investicijskih projekata. Plan po kojem bi se trebao analizirati investicijski projekt, odnosno vršiti cost-benefit analiza sastoji se od sedam koraka: opis sadržaja (prezentacija socioekonomskog, institucionalnog i političkog konteksta), definicija ciljeva (procjena potreba, relevantnost projekta), identifikacija projekta (projektne aktivnosti), tehnička izvedivost i ekološka održivost (analiza potražnje, analiza opcija, razmatranja o okolišu), financijska analiza (novčani tokovi za prihode i troškove projekta), ekonomska naliza (fiskalne korekcije, vrednovanje netržišnih utjecaja), procjena rizika (analiza osjetljivosti, kvalitativna analiza, probabilistička analiza). Ključne značajke koje se opisuju u prvom koraku, odnosno opisu sadržaja jesu socioekonomski, institucionalni i politički kontekst. Sljedeći je korak definicija ciljeva, odnosno korak u kojem je potrebno procjeniti potrebe te ispitati relevantnost investicijskog projekta. U trećem se koraku identificira projekt, odnosno projektne aktivnosti. Četvrti je korak analiza tehničke izvedivosti i ekološke održivosti te analiza potražnje, mogućih opcija i razmatranja o okolišu. U petom se koraku provodi financijska analiza, a to se odnosi na novčane tokove za prihode i troškove projekta. Šesti korak provođenja cost-benefit analize jest ekonomska analiza, što su zapravo fiskalne korekcije te vrednovanje netržišnih utjecaja. Zadnji korak je procjena rizika u što ulaze analiza osjetljivosti, kvalitativna analiza te probabilistička analiza.