Održivost države skup je ekonomskih, ekoloških i društvenih čimbenika koji međusobno koegzistiraju. Ti se čimbenici nadopunjuju, ali su često u konfliktu radi suprotnih interesa. Javni sektor baza je na kojoj se gradi ekonomski sustav jer svojom zakonskom infrastrukturom i političkim režimom daje smjernice privatnom sektoru, diktira smjer rasta i razvoja te postavlja ograničenja i daje poticaje. Također, postavlja ograničenja odnosa čovjeka prema ekosustavu, osigurava ravnopravnost ljudi, jednake prilike za stjecanje obrazovanja i osiguranja zdravlja te omogućava ekonomski prosperitet tržišnih sudionika i korigira uvjete tržišnog natjecanja. Javni sektor čini kompleksan sukus odnosa i pojava što ga čini zahtjevnim za analizirati. Također, usporedivost javnih sektora međunarodno je izazov sam po sebi radi velikih razlika i dostupnosti podataka te se postavlja pitanje točnosti podataka pa stoga proučavanju javnog sektora treba pristupiti s oprezom. Kada je riječ o održivosti, Hrvatska pokazuje najbolje rezultate na području ekološke održivosti, ali je uvidom u sve tri dimenzije vidljivo kako je stanje okoliša na ovako visokoj razini iz razloga što je industrija nerazvijena. Na sve su tri dimenzije vidljivi nedostaci koji su ponajprije vezani za efikasnost javnog sektora. Singapur je jedan od svjetskih lidera po pitanju inkluzije načela održivosti u sustavu javnog sektora. Taj grad-država na svojem je teritoriju stvorio uvjete bliske idealnima te suvremenim tehnikama potiče očuvanje Planeta uz iznimno visok stupanj gospodarske razvijenosti i visoku gustoću naseljenosti. Na primjeru Singapura vlasti mnogih država mogu učiti uz kontinuiran rad te bi tako taj primjer mogao poslužiti i hrvatskim vlastima u razvijanju održivosti hrvatskog javnog sektora.