Čovječanstvo je predobro shvatilo kako nenamjerno mijenjati vrijeme. No, još je daleko od učenja kako namjerno izračunati vrijeme. Ne znamo kako usmjeriti štetne oluje daleko od naseljenih područja, kako ublažiti bujicu koja uzrokuje štetne poplave ili kako zaustaviti sušu. Tehnologija ublažavanja teških vremenskih prilika, osobito velikih oluja, još uvijek je teško zamisliva u današnje vrijeme. Ono što ipak možemo učiniti je predvidjeti i procijeniti čimbenike koji utječu na osiguranje imovine. Ukoliko se koristimo alatima predviđanja te ukoliko pri tome racionalno planiramo možemo donekle regulirati kolika je izloženost čovjeka kada se u pitanje dovodi rizik lošeg vremena ili loših namjera treće strane. Koristeći povijesne podatke i prediktivne modele, znanstvenici i kreatori politika mogu predvidjeti vremenske obrasce, te ponašanja pojedinaca, i poduzeti korake za smanjenje štete povezanih s prethodno navedenim. Svjesni smo da naše društvo ne može preuzeti kontrolu nad vjetrom, kišom ili gromom, provalnom krađom ili razbojstvom, ali može na višem tlu izgraditi domove koji su čvršći te imaju jače krovove i gromobrane, a mogu imati i ugrađene alarme ili sigurnosna, odnosno protuprovalna vrata. Usmjeravajući pojedince podalje od opasnosti, reguliramo ponašanje u sjeni - pod oblakom - neposlušnih vremenskih obrazaca. Stoga izraz ''prirodne katastrofe'' proizlazi kao rezultat kombinacija ljudske politike i prirodnih sila. Smatra se da iako se prirodne sile ne mogu kontrolirati, razorni ishodi se mogu ublažiti uz pomoć ljudske politike. Da vremenske nepogode povezane s vremenom i dalje nalažu velike gubitke, rezultat je često nepromišljenih ili kratkovidnih ljudskih izbora. Sve češće postavljano društveno pitanje jest upravo regulacija vremenskih rizika. Bez sumnje jest da se povećava učestalost i veličina vremenskih katastrofa.