Menadžeri virtualnih timova suočavaju se s konceptom vođenja prostorno rasprostranjenih članova koji svoje zadatke i komunikaciju razvijaju pomoću komunikacijske tehnologije. Specifičnosti virtualnih timova, u pogledu povjerenja, prostorne i vremenske udaljenosti i svih vrsta raznolikosti, postavljaju izazove za menadžere koji vode takve timove te je iz tog razloga potrebno da menadžer virtualnog tima posjeduje specijalne vještine i kompetencije koje bi mu olakšale svakodnevno poslovanje. Svrha provedenog empirijskog istraživanja prikazanog u radu je utvrditi ključne principe menadžerskog vođenja virtualnih timova i na temelju istih iznijeti zaključke o pozitivnim i negativnim stranama promatranog u usporedbi s osnovama iznesenim u teorijskom dijelu rada. Metodologija istraživanja obuhvaća proučavanje menadžerskog vođenja virtualnih timova na praktičnom primjeru poduzeća Remote Bob koje je izvedeno intervjuiranjem menadžera virtualnih timova, te distribuiranjem anketnog upitnika članovima virtualnih timova u istom poduzeću. Ključni rezultati istraživanja ukazuju na istaknutost ljudskog faktora u poslovanju, te nužnost uspostavljanja adekvatnih komunikacijskih kanala kojima se u virtualnim timovima pomoću web alata olakšava obavljanje poslovnih zadataka i nadoknađuje nedostatak fizičkog kontakta među kolegama. Rad doprinosi promatranoj tematici na način da se detaljnije istražuju menadžerske kompetencije i izazovi koji se javljaju u sistemu vođenja ovakvih timova, te se provedenim istraživanjem postavljaju smjernice za mogućnosti daljnjih istraživanja.