Svijet se suočava s različitim oblicima diskriminacije - spolnom, dobnom, nacionalnom, etničkom i mnogim drugim. U ovom završnom radu fokus je najviše na spolnoj diskriminaciji na tržištu rada koju žene trpe već dugi niz godina. Glavni fokus analize podataka jest na turizmu i ugostiteljstvu, odnosno proučava se položaj žena kao radnica u području turizma i ugostiteljstva na razini Europske Unije i Republike Hrvatske. Žene su se gotovo oduvijek borile za svoja prava, kako ona osnovna, tako i radnička, ali se u današnjem, modernom svijetu još uvijek moraju boriti kako bi dobile iste poslovne prilike kao njihovi suradnici muškarci ili kako bi za obavljanje istog posla dobile jednaku plaću kao muški kolege. Postoje razni zakoni, mjere, strategije i dokumenti koji nastoje smanjiti i naposljetku ukloniti takve probleme. Oni su najčešće izdani od strane Vijeća Europe i Europske komisije te na razini država. U radu su analizirani neki od tih dokumenata kao što je Ženska povelja iz 2011., Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2018. do 2023., Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.-2025., itd. Republika Hrvatska je pitanje spolne ravnopravnosti regulirala zakonskim i ustavnim odredbama te se aktivno bori za ravnopravnost kroz djelovanja Ureda za ravnopravnost spolova. Kroz analizu podataka o tržištu rada u turizmu i ugostiteljstvu donesen je zaključak kako žene na tržištu rada imaju mnogo više poteškoća od muških kolega, ali da se situacija polako popravlja. Na kraju ovog rada iznose se prijedlozi za poboljšanje pristupa žena na tržište rada u turizmu i ugostiteljstvu kao što su poticaji poslodavcima da što više zapošljavaju žene, poticanje žena na poduzetništvo, poticanje na stvaranje novih fleksibilnijih radnih uvjeta za žene i slično.