Sezonalnost turizma u Hrvatskoj općenito se smatra subjektivno visokom. Često se visoka sezonalnost ističe kao glavna nepoželjna karakteristika turističke potražnje, a rješavanje problema sezonalnosti strateškim ciljem hrvatskoga turizma. Pojmovno sezonalnost podrazumijeva cikličke varijacije u kretanju neke pojave, odnosno ponavljanje identičnoga ili sličnoga uzorka svake kalendarske godine u približno isto vrijeme. Takvi ciklusi, poput primjerice izmjenjivanja meteoroloških prilika sukladno godišnjim dobima, u prirodi su uobičajeni. Društvo također ima svoju dinamiku koja je nerijetko usko vezana uz dinamiku prirode te je kao takvu karakteriziraju slični uzorci, koji se u konačnici opet mogu smatrati rezultatom karakteristika dinamike prirode. Tema ovog diplomskog rada je mjerenje uspješnosti turističke politike u Hrvatskoj u suzbijanju sezonalnosti turističkog prometa. Vezano uz tu temu proučena je sezonalnosti turizma u Republici Hrvatskoj, te u odabranim zemljama europskoga dijela Mediterana, koje su s Hrvatskom usporedive sukladno geografskom položaju, klimatskim uvjetima i vrsti turizma, ljetnom odmorišnom turizmu, koji je u tim zemljama važan kao i u Republici Hrvatskoj. Proučena je i sezonalnosti turizma i u jednoj zemlji središnjeg dijela Europe koja nema poveznica sa Mediteranom. Temeljem takve međunarodne komparativne analize u konačnici je empirijski potvrđena hipoteza da je sezonalnost turizma u Hrvatskoj razmjerno visoka. Da bi se u Republici Hrvatskoj u narednom periodu što bolje i brže razvijali razni oblici turizma, osim onog „vršnog“ – ljetovanja na moru, čime bi se produžila sezona turizma, biti će potrebno uložiti puno truda, unaprijediti raznolikost i kvalitetu turističke ponude, te provesti kvalitetan marketing, ali bi na kraju koristi od turizma trebale biti višestruke.