Sažetak | Uvjete za stvaranje globalne financijske krize stvorila je ekspanzivna monetarna politika FED-a nakon dotcom krize i terorističkih napada 11. rujna. Tijekom 2007. godine SAD je pogodila financijska kriza na tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita. Kategorija dužnika kojoj je već jednom otpisan kredit, ili su se već jednom našli u defaultu, odnosno došli do točke od koje više nisu mogli otplaćivati svoje kredite. Na tim nezdravim i nekvalitetnim potraživanjima, banke su uz pomoć inovacija na financijskim tržištima, točnije sekuritizacije ta nezdrava potraživanja pretvarali u vrijednosne papire osigurane hipotekama odnosno CDO. CDO ili Collateral debt obligation, kreditni je financijski derivat kod kojeg banke prodaju svoja potraživanja upakirana u investiciju (CDO) svojim investitorima. Na taj način banke se rješavaju rizika od neplaćanja, a investitori imaju gdje uložiti svoj novac za stabilan prihod. Na početku su se sekuritizirala kvalitetna potraživanja odnosno hipoteke najstabilnijih platiša, no kako je na tržištu falilo ponude hipoteka a potražnja je rasla zbog iznimno stabilnog prihoda (barem se tako činilo zbog stabilnosti tržišta nekretnina) nakon nekog vremena su se u CDO-e ubacivale tranše hipoteka najnižeg kreditnog rejtinga, točnije drugorazredne hipoteke. Rejting agencije Moodys i S&P zbog enormne potražnje za CDO-ima, velike konkurencije i pohlepe, davali su najviše ocjene kreditnog rejtinga tranšama drugorazrednih kredita. Uz najviše kreditne rejtinge, drugorazredni krediti počeli su se masovno prodavati kupcima koji su bili uvjereni kako kupuju vrijednosne papire najvišeg rejtinga, CDO-i su preplavili tržišta zbog svojih prinosa i stabilnosti, što je dovelo do stvaranja mjehura na tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita. Ovime je stvoreno plodno tlo za nastanak financijske krize koja je zbog rasprostranjenosti CDO-a poprimila i epitet globalna. CDO-i su nakon nekog vremena postali toliko toksični da su ih banke počele odbijati, prva koja je to učinila u 2007. bila je BNP Paribas, no tada je već bilo prekasno, većina zemalja EU i veliki dio razvijenih Azijskih zemalja već je bio zaražen, nije bilo povratka. U trenutku kada su tržišta dobila veliki zamah, FED je kako bi spriječio inflaciju krenuo sa podizanjem iii kamatnih stopa, korisnici drugorazrednih kredita prestali su plaćati svoje kredite zbog porasta njihovih mjesečnih rata, s druge strane banka je morala svojim investitorima zbog osiguranja plaćanja CDS-a (Credit default swapa) isplaćivati prinose. Banke su naime, bile toliko uvjerene u sigurnost isplate CDO-a, i toliko sigurne u stabilnost hipotekarnog tržišta da su mahom prodavale osiguranja u slučaju defaulta, tzv. Credit default swap (CDS). CDS je ugovor između kupca i prodavatelja, u kojemu se u transakciji od rizika zaštićuje kupac. Kupac zauzvrat plaća premiju na mjesečnoj bazi kako bi sačuvao pravo da u slučaju defaulta.1 Kako je sve više kredita došlo u default odnosno nemogućnost plaćanja, a banka je s druge strane morala svojim investitorima zbog osiguranja od defaulta (CDS) isplaćivati prinose, čime je stvarala enormne gubitke, što je na kraju dovelo do globalne recesije. |