U sustavu upravljanja rizikom i u menadžmentu rizika moralni hazard se pojavljuje kao još uvijek nedovoljno vrednovani oblik rizika. Također, on je vrlo specifičan jer zapravo nastaje u situaciji kada postoji osiguranje i kada se nastali rizik može transferirati na nekoga drugoga. Zbog toga moralni hazard je vrlo opasan kako za poduzeća tako i za pojedince, s obzirom na to da se on pojavljuje u jednakoj mjeri u svakodnevnom i poslovnom životu. Također, moralni hazard je usko povezan sa psihologijom čovjeka i težnji da je čovjek spreman preuzeti veći rizik kada osiguranje od rizika postoji. U društvu sve učestalijih rizika, prirodnih i društvenih potrebe za osiguranjem su porasle, a zajedno s time i učestalost moralnog hazarda. Etika i društveno odgovorno poslovanje je najbolji ''lijek za bolest moralnog hazarda''. Zato se etika mora više vrednovati i implementirati u svaku vrstu poslovanja i ponašanja ljudi pogotovo u Hrvatskoj gdje se etika i društveno odgovorno poslovanje jako malo primjenjuju i vrednuju. Uvijek treba dati prednost dobrobiti dugoročnih učinaka naspram onih kratkoročnih kao i dobrobiti na razinu društva, a ne pojedinaca. Sve ovo se može preslikati i na funkcioniranje sustava obrazovanja, odnosno fakulteta i ponašanje studenata te njihovih uspjeha koji postaju glavni resurs za daljnji razvoj društva i gospodarstva. Svakako treba djelovati da se moralni hazard ne dogodi na razini globalnih institucija jer tada postoji opasnost od narušavanja balansa unutar globalnog hazarda, za što je najbolji primjer globalna kriza koja se je dogodila 2008. godine, potaknuta drugorazrednim kreditima.