Sažetak | Događaji koji dovode do globalne ekonomske krize pokrenuti su 2007.
slomom hipotekarnih kredita Sjedinjenih Američkih Država. U centru su uzroci kao pad
likvidnosti ekonomije SAD-a i kamatnih stopa, razvoj novih instrumenata financija,
podcjenjivanje realnog rizika i smanjenje potrebnih razina kontrole. Kriza se pogađanjem
hipotekarnih kredita i financija razvila sa posljedicama smanjenja proizvodnje, pada
zapošljavanja i opće zaposlenosti. Nakon toga nastupa velika recesija, kao posljedica
problema tržišta vrijednosnica, nekretnina, hipoteka, kredita i ostaloga. Ona predstavlja
razdoblje općenitog ekonomskog slabljenja svjetskog tržišta.
Tranzicijske zemlje su većinom sastavljene od postsocijalističkih zemalja u procesu prelaska
na parlamentarnu demokraciju i tržišnu ekonomiju. Za postignuće navedenog, najosnovnije se
mora postići prisutnost privatnog vlasništva i njegovih prava. Proces tranzicije postiže se kroz
njegove glavne djelove odnosno liberalizaciju, restrukturaciju i privatizaciju,
makroekonomsko stabiliziranje te institucionalne i pravne promjene odnosno reforme.
Tranzicijske zemlje Srednje i Istočne Europe bile su pogođene krizom na načine prisvajanja
neoliberalizma. Tada umjesto povećanja stopa rasta po stanovniku rastu prihodi bogatih i
zaduženost građana i poslovanja postaje velika. Provode se rezovi u plaćama, te se tada
efektivna potražnja povećava i javlja se još veća nejednakost i veća zaduženja kućanstava.
Izdavanja kredita nedomaćih iznosa u Srednjoj i Istočnoj Europi bio je isti izdavanju kredita
siromašnima u SAD-u. Stoga su se javljale drugorazredne hipoteke, te je tada u tranzicijskim
zemljama došlo do sloma tržišta nekretninama. Kriza se nakon 2009. ovdje iz privatnog seli u
javni sektor. Vlade pokušavaju to riješiti kroz smanjivanje javnog duga i deficita putem pada
naknada i plaća, mjerama u mirovinama, smanjenju trošenja socijalne skrbi i zdravstva,
povećavanja regresijskoga poreza i neoliberalnim reformama radnoga tržišta. Rezultat je bio
sporiji oporavak ekonomske krize i veliki pad proizvodnje, a tada povećanje deficita
proračuna i smanjenje prihoda oporezivanja.
U novije vrijeme, BDP po stanovniku pri trenutnim tržišnim cijenama u tranzicijskim
zemljama najboji je u Češkoj, a najgori Albaniji i Bosni i Hercegovini. Zaposlenost u ovim
zemljama je najviše u drugoj najboljoj skupini postotka 70 do 79.9 posto. Nekoliko zemalja je
i u lošijoj skupini zaposlenosti 60 do 69.9 posto. U najlošijoj skupini zaposlenosti nalazi se
samo Makedonija, sa zaposlenosti ispod 60 posto.
Kako bi pomogla ekonomskome rastu, smanjenju siromaštva i otvaranju novih radnih mjesta,
Europska komisija i Europska unija provode Strategiju Europa 2020., koja po svojim
postavljenim ciljevima i dostupnim podatcima o njima, dosada daje vrlo dobre rezultate. |