Razvojem globalizacije koja je obilježila suvremeno doba dolazi do razvoja i širenja poslovanja multinacionalnih kompanija širom svijeta pa tako i na području Republike Hrvatske. Hotelijerstvo je najvažniji dio ugostiteljstva namijenjen korisnicima usluga koji dolaze izvan područja gdje su hotelski objekti smješteni. Hotelski lanci međusobno se povezuju i šire kako bi ojačali svoj status na tržištu te kako bi bili što konkurentniji i produktivniji u svom poslovanju. Stvaranjem hotelskih brendova dobiva se na tržišnoj snazi pojedinog hotelskog lanca. Turisti se sve više odlučuju za brendirane hotele koji su širokorasprostranjeni i poznati diljem svijeta u odnosu na nezavisne hotele u kojima ne osjećaju sigurnost koja je jedan od najvažnijih čimbenika kako bi se osjećali ugodno. Brendirani hoteli putem različitih načina ulaska na tržište pojedine zemlje prilagođavaju se načinima života tamošnjeg stanovništva te njihovim običajima, kulturi, jeziku, gospodarskoj kulturi te zakonskim okvirima zemlje u koju dolaze. Motivi za ulazak pojedinog brenda u neku zemlju su želja za ostvarivanjem dobiti, rastom i razvojem postojećeg brenda te što veće iskorištenje smještajnih kapaciteta koje nude. Da bi određeni brend mogao nastupiti na tuđem tržištu mora postojati potražnja za njegovim uslugama kako bi se poslovanje isplatilo. Osim pozitivnih strana dolaska inozemnih brendova na domaće tržište, postoje i oni negativni koji narušavaju postojeću klimu i poslovanje hotelskih lanaca koji već djeluju na tom području. Potrebno je paziti na zasićenost tržišta stranim hotelskim lancima koji smanjuju djelotvornost domaćih brendova, kao i sposobnost domaćih poduzeća da konkuriraju inozemnim. U Republici Hrvatskoj najznačajniji inozemni hoteli posluju u primorskim dijelovima zemlje gdje je i potražnja za smještajnim kapacitetima, radnom snagom i poslovanjem izraženija u odnosu na kontinentalni dio zemlje.