Porezi, kao oblik prisilne naknade koju građani daju vlastitom državnom sustavu primarni su faktor za pokretanje i uspješno funkcioniranje bilo koje države. Upravo porezi čine 80% svih prihoda države te se iz tog razloga može reći da su glavni pokretač moderne civilizacije i povijesti čovječanstva. Prva poznata datiranja poreza spominju se prije 5 000 godina u antičkom Egiptu kada su stanovnici plaćali svoje carstvo i svoje faraone u novcu, žitu ili radu, te dobivali za uzvrat zaštitu i sigurnost. Problem koji se javlja proizlazi iz činjenice da određene države koje broje nizak broj stanovnika i privreda te slabu cirkulaciju kapitala, kako bi si omogućile pravilan rad i razvitak smanjuju vlastite porezne stope sa ciljem privlačenja velike količine stranoga kapitala te na taj način omogućuju velikim multinacionalnim kompanijama te bogatim pojedincima da izbjegnu porez u svojoj vlastitoj državi te da „operu“ svoj vlastiti novac. Takve države poznate su nam kao porezne oaze, te više nego često pridodaje im se i drugi stručniji naziv OFC, točnije Offshore financijski centar, koji predstavlja državu koja pruža bankarske usluge nerezidentima, najčešće velikim multinacionalnim kompanijama. Zahvaljujući birokratskom izobličavanju, porezne oaze i offshore centri pružaju svojim korisnicima veliku razinu tajnosti te na taj način korisnici mogu poduzimati ilegalne aktivnosti pranja novca i izbjegavanja poreza, kao što je i slučaj za „Danske Bank“. Banka koja je od 2007. godine do 2015. godine preko vlastite podružnice u Estoniji oprala gotovo 200 milijardi dolara ilegalnoga kapitala iz istočnih zemalja kao što je Rusija. Dok god razne moćne ličnosti, multinacionalne kompanije i državni zastupnici imaju mogućnost pranja novca i izbjegavanja poreza postojati će negativna konkurentna ravnoteža na svjetskom tržištu.