Brojnim dokumentima Europske unije se dokazuje kako se promicanje ljudskih prava nalazi na visokoj razini među državama članicama, ali kako se pronalaze razlike u praktičnoj provedbi istih. Povelja o temeljnim pravima se smatra glavnim dokumentom provedbe ljudskih prava u državama članicama Unije, pri čemu se kršenja tih prava kažnjavaju. Kršenja ljudskih prava se mogu primijetiti putem dostupnih statistika i na temelju broja dodatnih dokumenata kreiranih tijekom posljednjih godina. Posebna pozornost se pridala problemima rasizma, ksenofobije, diskriminacije manjina i nejednakosti spolova u poslovnom i privatnom smislu. U Republici Hrvatskoj se kršenja ovakvih prava nalaze pod kategorijom zločina iz mržnje, pri čemu se vode statistike o prijavama, njihovim razrješenjima i motivima. Promatrajući motive, uvidjelo se kako postoje određene kategorije koje nisu bile obuhvaćene tim zločinima, a među kojima se nalazi i nepostojanje mržnje na temelju spola osobe. No, ono što se primjećuje jest neravnopravnost spolova po pitanju raspodjele poslova na službenoj i neslužbenoj razini, što se odnosi na poslove koji donose ekonomska primanja i na one koji ne donose primanja. Ostvarenje ravnoteže raspodjele službenih poslova i poslova skrbi bi rezultiralo mogućnostima rada žena na bolje plaćenim poslovima, kao i provođenje dodatnog vremena muškaraca s uzdržavanim članovima obitelji. Naposljetku, prava koja se odnose na djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom su od ključne važnosti za osiguranje željene budućnosti Europske unije, te se sve stavke temeljnih ljudskih prava ostvaruju putem solidarnosti, što podrazumijeva slobodan život, kretanje i rad unutar država članica Europske unije.