Na početku ovog diplomskog rada definiran je kulturni turizam kao jedan od selektivnih oblika turizma koji je sve traženiji među turističkom potražnjom na globalnoj razini. Nadalje, istražen je njegov značaj za turističko pozicioniranje Hrvatske kao turističke destinacije, utvrđeni su problemi njegovog razvoja te su definirani ciljevi daljnjeg razvoja. Kako bi se dobio opći pregled o stanju turizma u gradu Trogiru, detaljno je prikazana turistička ponuda prema atraktivnim, komunikativnim i receptivnim elementima. Također, istražena je turistička potražnja kroz dolaske i noćenja turista te kroz njihovo prosječno trajanje boravka u danima. Utvrđena su i najznačajnija emitivna turistička tržišta. Izrađena je SWOT analiza koja prikazuje snage, slabosti, prilike i prijetnje Trogira kao turističke destinacije. Kulturni turizam u gradu Trogiru počiva na veoma značajnoj i impresivnoj kulturno – spomeničkoj baštini koja potječe iz doba romanike, gotike, renesanse i baroka. Zbog njezine iznimne povijesne i kulturološke vrijednosti, potrebno ju je kontinuirano obnavljati kako bi ostala sačuvana za buduće generacije. U očuvanju trogirske tradicije glavnu ulogu imaju društveno – kulturne udruge koje kroz brojne manifestacije, festivale i različita događanja promoviraju kulturu. Kulturne manifestacije i festivali imaju ključnu funkciju u prezentaciji kulturne baštine na autentičan i dinamičan način. Grad Trogir izradom brend strategije „Trogir – grad majstora“, koja izražava njegovu kulturnu vrijednost, želi povećati svoje pozicioniranje kao održiva destinacija kulturnog turizma. Empirijsko istraživanje u sklopu diplomskog rada provedeno je s ciljem utvrđivanja sadašnjeg stanja kulturnog turizma grada Trogira s aspekta njegovih ključnih dionika. Rezultati istraživanja raspoređeni su u tri kategorije. Prva kategorija istražuje samu ideju, ciljeve te učinkovitost implementacije brend strategije „Trogir – grad majstora“. U drugoj kategoriji naglasak je stavljen na materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu. U kontekstu materijalne kulturne baštine ispitana je razina uspješnosti grada u očuvanju i restauraciji te problemima u obnovi iste. Nematerijalna kulturna baština razmatrana je s aspekta ponude mediteranske prehrane te kroz važnost održavanja manifestacija i zadovoljstvo turista istima. Treća kategorija istražuje suradnju kulturnog i turističkog sektora, kao i tehnološku razvijenost grada te probleme koje turizam uzrokuje Trogiru kao destinaciji. Također, utvrđeni su načini i razina suradnje lokalnog stanovništva u kreaciji turističkih proizvoda te su definirana uspostavljena partnerstva s mnogim dionicima za unaprjeđenje kulturnog razvoja.