Tema ovog rada su hrvatske tradicionalne slastice u gastronomskoj ponudi. S obzirom na to da tradicionalnost predstavlja naviku stečenu kroz duži period, tradicionalne slastice ne ulaze u ponudu samo kao slatki slijed nakon obroka, iako su pravila izrade isti, već predstavljaju kulturno dobro, koje u ponudi dobiva drugačije značenje. Hrvatska je zemlja bogatog nasljeđa stvorenog kroz razne periode povijesnih utjecaja okoline, no ono je uvjetovano i geografskom predispozicijom koja je dijeli na različite regije. U ovom radu je prikazano pet različitih regija. Svaku od njih krase karakteristične i svojstvene slastice, čiju je tradicionalnost potrebno očuvati jer, uz cjelokupno naslijeđe, stvaraju identitet naroda. Svjesni ponude, a kako se stvara novo tržište u kojima potrošači traže priliku upoznavanja običaja kroz gastronomiju neke zemlje, i potražnje, razne institucije, organizacije i udruge su u Hrvatskoj i na razini Europske unije počele djelovati kako bi spriječile moguću štetu, odnosno osigurale sigurnost i ponuđačima i potrošačima. Planirana postignuća su očuvanje tradicije, odnosno imidža slastice, regije, pa i države, uz posebne oznake, koje će ponuđačima osigurati dodanu vrijednost, a potrošačima sigurnost u kvalitetu. Kako je to tržište relativno nova pojava, odnosno nastalo je kao rezultat modernih trendova aktivnih turističkih kretanja, ponuđeni planovi i implementacija propisa još nisu uhodani, no stvaraju perspektivu za očuvanje tradicionalnog nasljeđa Hrvatske, kojeg, među ostalom, simbolizira i velika paleta ponude tradicionalnih slastica u gastronomiji.