Prvi korak u oblikovanju matematičkog modela za proučavanje vjerojatnosti je opis eksperimenata. Rezultat slučajnog eksperimenta naziva se slučajni događaj . Vjerojatnost slučajnog događaja izraz je mogućnosti ostvarenja tog događaja. Da bi se kvantificirali rezultati svih slučajnih eksperimenata, uvodi se preslikavanje X iz skupa S u skup realnih brojeva. Takva se funkcija naziva slučajna varijabla. Slučajne varijable mogu biti diskretne i neprekidne slučajne varijable. Kasnija dostignuća u teoriji vjerojatnosti dovela su do razvoja statističke teorije koja omogućuje znanstveno poopćavanje iz nepotpunih podataka, statističko zaključivanje. Kao rezultat tog razvoja ta se disciplina , poznata i kao statistika, sastoji od dva dijela: deskriptivne statistike i statističkog zaključivanja. Deskriptivna statistika bavi se prikupljanjem, organiziranjem i prikazivanjem podataka, dok se statističko zaključivanje bavi poopćavanjima od dijela na cjelinu. Najvažniji pojmovi u tradicionalnoj ili klasičnoj statistici su populacije i uzorak. Populacija se može definirati kao sveukupnost svih mogućih opažanja o mjerenjima ili ishodima. S pojmom populacije povezan je pojam uzorka. On predstavlja skup mjerenja ili ishoda odabranih iz populacije.