Dugotrajnim i opsežnim proučavanjem zvončara kao fenomena rodila se ideja upravo i o potencijalnoj temi za izradu diplomskog rada na petoj godini studija. Upravo ta ljubav prema običajima i pokladnoj tradiciji kvarnerskog područja autoricu je navela na pisanje o tradiciji maškaranja, zvončarskim ophodima i pokladnim praksama koje se odvijaju na području Kvarnera. Za zvončare se može sa pravom reći da su oni predstavnici kulture i zaštitni znak primorskog kraja. Činjenica jest da ukoliko se želi osjetiti dašak pokladnog vremena i ovaj segment kulture, potrebno je posjetiti Kvarner u zimskim mjesecima. Sudjelovanjem u tim običajima može se ući u pore izvorne kulture, pokladnih praksi i rituala na ovim prostorima. Unatoč velikoj i bogatoj resursnoj osnovi, turistička valorizacija u pravom smislu riječi još uvijek nije učinjena. Pitanje koje se nameće u ovom radu je sljedeće. Zašto se unatoč tolikoj resursnoj osnovi nije stvorila zanimljiva i kvalitetna turistička priča koja predstavlja ovaj kraj i postaje trajni simbol i obilježje u svijesti turista i posjetitelja kao nešto mistično, autentično, originalno, izvorno i nesvakidašnje. Prilikom izrade ovoga rada, mnoge su institucije i udruge pokazale svoju dobru volju i surađivale u istraživanju. Institucije koje se nisu odazvale na poslanu anketu su TZ grada Samobora, Zavod za turizem u Ptuju te udruga Grobnički dondolaši. Obje institucije (TZG samobora te Zavod u Ptuju) daju dobar primjer iz prakse i to TZ grada Samobora sa svojom manifestacijom Samoborski fašnik te Zavod za turizem Ptuj sa manifestacijom Kurentovanje. Za obje manifestacije postoje promotivne aktivnosti putem društvenih mreža i vlastitih web stranica. Svrha rada jest prvenstveno ukazati na specifičnosti kvarnerske regije i kulturne raskoši te problematiku stavljanja iste u funkciju turizma odnosno pobliže pojasniti pokladnu tradiciju i njeno značenje, smisao i važnost. Cilj jest ustvrditi činjenično stanje aktivnosti u području promocije prezentacije nematerijalne kulturne baštine. U radu je definirana nematerijalna baština te zajedničke karakteristike kulture i turizma kao okosnice razvoja kulturnog turizma. Kroz rad se govori o zvončarskim ophodima i drugim pokladnim praksama i njihovojvalorizaciji u vidu turizma. Predlažu se i opcije turističke promocije kroz manifestacije, kulturne šetnice i rute, različite načine umrežavanja te o ulozi samih institucija koje bi se bavile pokladnom tematikom. Tendencija ovakvih projekata bila bi stvaranje prepoznatljivog turističkog proizvoda na obostranu korist. (turista, lokalnog stanovništva i institucija). Pridavanje pažnje nematerijalnoj baštini u toj mjeri rezultiralo bi njezinim očuvanjem i popularizaciji. Nudeći ovakve autentične turističke proizvode, odgovorilo bi se i suvremenim zahtjevima turista koji putujući žele doživjeti nesvakidašnja iskustva te upoznati običaje drugih naroda. Znanstveno istraživanje temelji se na ispitivanju turističkih zajednica i udruga koje na svome području imaju pokladne običaje te ih kao takve njeguju. Tendencija je bila ispitati u kojoj mjeri se pridaje važnost običajima, koliko su oni sačuvani te od kada postoje te kakve su aktivnosti poduzete kada se govori o promociji istih.